Revizija narodnih poslovica

Gledam listu poslovica što ih je popisao Vuk Karadžić pre nekih dve stotine godina i vidim da narod nije bio ništa pametniji nego što je danas. Štaviše, bio je gluplji. Ima tu dosta mudrosti, niko ne spori to, ali neke poslovice koje su odavno u mejnstrimu dokazuju da je naš narod vekovno i kontinuirano glup. Ne može bre to tako. Od poslovica očekuješ da te nadahnu i prosvete, a to ne mogu uraditi ako su prvenstveno prilagođene seljaninu iz devetnaestog veka. Red je da se bar nekoliko njih prekroji i modernizuje, kako bi savremeni blejač mogao da ih citira polupijan.

Ko prvi devojci, devojka njegova

Je l’ ste vi mužici ikada izašli u grad? U neki klub, diskoteku, na neku svirku? A, sunce li vam paorsko jebem? Neće kurva da da prvom uspaljeniku koji naiđe, nego ima da se čuva za onog kome ključevi od Benvea vise o kaiš. Zabole nju ko će prvi da joj priđe. Uostalom, ako je tako rano na žurci, ona verovatno nekog čeka, a ti joj prilaziš jer si se odvalio od Apatinca dok si čistio Utiopije zmajeva na XL mapi u Herojima. Bolje sačekaj da se riba napije, pa će da možda previdi tvoje lenjo oko i PUMR majicu, ili sačekaj da zapadneš u totalnu apatiju, kao i svakog trećeg petka kada izađeš.

Bolja alternativa : Ko prvi pijanoj devojci, možda mu se posreći.

Sad je pravi trenutak!

Oteto-prokleto

Što lažete, znate da nije tako. Ubij krivicu u potiljku alkoholom i uživaj u plodovima krađe. U kakvoj državi živimo, zbog pljačke možeš da ispaštaš samo ako si moralna pičkica, pa ti je krivo zbog lopovluka. Neće sigurno panduri da te jure sve dok Đuma iz kraja diluje amfetamine sečene limuntusom. Nećeš ni medije zainteresovati jer je sinoć Velji Iliću ispao kurac na liturgiji u Kniću. Samo ćuti, navuci kapuljaču i pravi se da to što ti se topi ispod miške nije Čoko-Moko, već štroka koju nisi prao tri nedelje.

Bolja alternativa : Oteto-potencijalno korisno.

Stvorio diverziju za kraduckanje.

Što je svačije, to je ničije

Vidi se da ste ovo pre komunizma smišljali, inače bi vam mozak bio ispran na sasvim drugačiji način. Takođe, vidi se da niko od vaših komšija nije imao otključan vajrles. To sranje širi svoje talase po čitavom kraju i daje ti besplatan net jer volina iz četreskeca ne ume da stavi šifru. Vi slobodno možete da se držite svojih principa, ali ja ću na kraju svakog meseca biti bogatiji za soma i po kinti, jer ne moram da plaćam šugavi ADSL, ili još gore dajl-ap, kao što je Vuk Karadžić radio dok je popisivao ova vaša govna.

Bolja alternativa : Što je svačije, moje je.

Nije nemoralno krasti internet od čoveka koji ne stavi šifru. Tako priroda filtrira idiote i stvara bolju budućnost.

Čovek uči dok je živ

Da, ali samo ako je živ negde do četrdesete godine. Posle toga uvali sebi u glavu da već sve zna i da je svaka novotarija za decu i mentalno retardirane pedere sa zapada. Sad ja jedem govna? Seti se koliko si svoje roditelje učio konceptu interneta, koliko im je trebalo da skapiraju da se računar ne gasi na istom mestu gde se i pali, kako i dan danas, posle deset godina, roknu dupli klik na linkove. Ne zaboravi kad ćale izvali porniće na netu, pa sva sranja koja je pokupio svali na “tvoj Avast virus koji neprekidno iskače”. Uskoro nam stiže cloud tehnologija. Bože nam pomozi.

Bolja alternativa : Čovek se uči dok ga nešto inetersuje.

“Ovo sranje mi ne dozvoljava da otvorim program koji će mi prebaciti milion dolara na račun.”

Bolje umeti nego imati

Ne. U ogromnoj većini slučajeva, jednostavno – ne. Cilj nekog umeća je da na kraju nešto imaš. Ako odmah imaš, onda ćaća ne mora čak ni da istrese dva soma evra za Singidunum studije kako bi ti četiri godine igrao Zmijicu u amfiteatru, pa kao nešto posle umeo. Odmah imati je preskakanje često besmislenog koraka. Ako upišeš Mašinca i paziš na vežbama i predavanjima, na kraju ćeš da umeš, a verovatno ćeš imati samo platu radnika sa trafike. Zajebi produhovljenost, imućnost ti obrazovanje pretvara u hobi, a ne u neophodnost.

Bolja alternativa : Bolje imati, nego umeti.

Oni znaju.

Ako zahteva napor, nije ga vredno raditi

Jebiga sada, Vuče, zašto si slušao baš sve idiote? Ova ti je u totalno kontradiktornosti sa prethodnom. A uz to je i sranje. Teško. Kako bre misliš da doteraš Prista do zadnjeg levela ako ne grajnduješ kao manijak? Moraš malo da se potrudiš. Jeste, smorićeš se kao panj, dobićeš žuljeve i izlizaćeš WASD tipke, al ćeš na kraju da hiluješ k’o Isus. Tako funkcioniše svet, inače te izbace iz gilda. Ili iz gajbe, ako samo grajnduješ po ceo dan, a privređuješ koliko i sa pet godina. Gledam ti listu poslovica sada, i vidim da nedostaje ona nema leba bez motike. Moraš bar malo u govna da zagaziš.

Bolja alternativa : Ustani sa dupeta ponekad, ne budi baš toliko lenj.

Na slici – vredan i uspešan čovek.

Internacionalni dodatak : Radoznalost je ubila mačku

Prvo, ja nisam mačka. Nisam idiot, ne ližem dlake sa jaja i ne kenjam u pesak, osim ako se ne računa onaj jedan put kada sam se vraćao sa Bir Festa. Drugo, da nisam radoznao ne bih odgledao ni jedan film do kraja i samim tim bi mi se ljudi smejali jer ne bih znao kako se završava Bekstvo iz Šošenka. Ali dobro, to sam samo ja. Da neki neandertalac nije izvalio iz puke radoznalosti koliko je dobro kada se najedeš fermentiranog voća, Toma Zdravković bi pevao o pajdu, a sudbina bi mu bila Crna Reka. U stvari, ne bi bilo ni heroina, već bi se svi bavili računovodstvom i igrali pasijans.

Bolja alternativa : Radoznalost je ubila samo lika koji je pokušao da vidi da li može da puca sebi u glavu i preživi.

Radoznalost, ne depresija.